Name: Uništiti
ISBN: 9789538195280

Michel Houellebecq

Netom uoči francuskih predsjedničkih izbora, 2027. godine, na internetu se pojavljuje video koji prikazuje giljotiniranje ministra financija Brune Jugea. Nakon napada na banku sperme i imigrante koji su se uputili u Europu, tragovi vode prema radikalnim ekološkim skupinama koje koriste zagonetne geometrijske simbole. Houellebecq u romanu “Uništiti“ ispisuje intrigantan i dirljivo precizan portret jedne zemlje, njezina političkog i zdravstvenog sustava. Njegov otuđeni antijunak napokon je pronašao svoje mjesto u svijetu, i usput se pomirio s vlastitom smrtnošću.

Uništiti

martian1138

Ustvari od posve nedavno pravila pristojnosti na snazi u Paulovom miljeu podrazumijevaju i obavezu skrivanja vlastita umiranja. Prvo je bolest opcenito bila postala opscenom temom, fenomen se proširio po zapadu u 1950-im godinama, prvo u anglosaksonskim zemljama; svaka je bolest u nekom smislu sad bila sramotna bolest, a smrtonosne bolesti bile su naravno najsramotnije od svih. Sto se smrti tiče ona je bila vrhovna nedoličnost, ljudi su se brzo složili da je što je više moguće skrivaju. Pogrebni obredi su skraćeni - tehnička inovacija kremiranja omogućila je osjetno ubrzavanje postupka, i od 1980-ih godina stvari su više-manje bile zaključene. Najrecentnije, najprosvjećeniji i najnapredniji slojevi društva odlučili su zaobići i agoniju. To je postalo neizbježno, umirući su izdali nadu koju se u njih polagalo, često su bili neskloni promatrati svoj odlazak kao priliku za golemi tulum, događale su se neugodne epizode. U takvim okolnostima, najprosvjećeniji i najnapredniji slojevi društva složili su se da se hospitalizacije prešute, misija supružnika ili u manjku njih najbližih rodaka bila je hospitalizaciju predstaviti kao razdoblje godišnjeg odmora. U slučaju da se boravak u bolnici odulji, neki su se ponekad služili već riskantnijom fikcijom slobodne godine, ali ona nije bila baš uvjerljiva osim u sveučilišnim miljeima, i u svakom slučaju postala je nužna tek rijetko, jer su produžene hospitalizacije postale iznimka, odluka o eutanaziji uglavnom se donosila u nekoliko tjedana, čak nekoliko dana. Raspršivanje pepela obavljalo se anonimno, činio je to neki član obitelji kad je takvih bilo, a inače mladi javnobilježnički pripravnik. Tu samotnu smrt, samotniju nego što je ikad bila od početaka ljudske povijesti, u novije vrijeme slavili su pisci različitih djela o osobnom razvoju, isti oni koji su prije nekoliko godina uzdizali u nebesa dalaj-lamu, i koji su nedavno zaokrenuli prema fundamentalnoj ekologiji. U tome su vidjeli dobrodošao povratak stanovitom obliku životinjske mudrosti. Nisu se samo ptice skrivale da bi umrle, prema franciziranom naslovu slavnog bestselera jedne australske spisateljice, koji je osim toga donio još slavniju i lukrativniju televizijsku seriju; velika većina životinja, i to čak kad su pripadale vrsti na najvišem društvenom stupnju, kao što su vukovi ili slonovi, imala je želju udaljiti se od grupe kad bi osjetila da se bliži smrt; tako je zborio zov prirode u svojoj pradavnoj mudrosti, naglašavali su autori raznoraznih djela o osobnom razvoju.

Ajme kako sam plakala. Prvi Houellebecq s trackom nade, ili mozda samo bez milijun nihilizma. I svaki put kad mu zavrsim knjigu hocu procitati sve njegove opet ispocetka. Halo antikvarijat?! 

To je najmaimstream sto mogu i ful uzivam.

Ajme kako sam plakala. Prvi Houellebecq s trackom nade, ili mozda samo bez milijun nihilizma. I svaki put kad mu zavrsim knjigu hocu procitati sve njegove opet ispocetka. Halo antikvarijat?! 

To je najmaimstream sto mogu i ful uzivam.

Uništiti

Reviews

Highlights